Predavanje: Marksizam, ideologija i država

10662206_10205184088944667_2395975579840095216_o

Centar za slobodarska istraživanja vas poziva na predavanje “Marksizam, ideologija i država” koje će se održati u subotu 01.11.2014. godine u 10h u Tuzli na adresi Kaldrma 2 (kod Jalske džamije). Predavač će biti Primož Krašovec (1979), asistent na odsjeku za sociologiju na FF u Ljubljani.

Uobičajeni problem kad se raspravlja o marksističkoj teoriji u zemlji sa velikom nezaposlenošću je, da je marksistička teorija kritička analiza kapitalističkih proizvodnih odnosa i kao takva ne baš puno korisna onima, kojima bi već dostup kapitalističkom iskorištavanju u radnom odnosu mnogo poboljšao život. Drugi učestao problem marksističke teorije je njena ograničenost – u mnogo slučajeva se njeni praktikanti fokusiraju isključivo na ekonomske teme i nemaju mnogo da kažu o problemima, koji nisu direktno ekonomskog značaja, ali su direktno prisutni u politici i svakodnevnom životu u postjugoslovenskom prostoru i možda još najviše u BiH: nacionalizmu i korupciji. Inzistiranje na strogo ekonomskoj teoriji može voditi u različite verzije ekonomskog redukcionizma, gdje se, npr., spontani narodni protest protiv korupcije tumači kao “lažna svijest” (jer je realni protivnik, naravno, kapital), bavljenje “identitetima” kao izdaja “klasnog interesa” i nacionalizam se direktno izvodi iz kapitalističkih proizvodnih odnosa.


U predavanju ćemo pokušati dosegnuti do marksističke teorije nezaposlenosti/društvene isključenosti, korupcije i nacionalizma polazeći od ponovne egzaminacije osnova teorije vrijednosti, države i ideologije.

Facebook: https://www.facebook.com/events/736573266415044/?ref=22

Javna diskusija: Šta nam sprema novi Zakon o radu?

10372069_716378645096985_2036351181816964866_n

Centar za slobodarska istraživanja i OP Revolt vas pozivaju na javnu diskusiju o novom Zakonu o radu u Hrvatskoj, te o saradnji sindikalnog i nevladinog sektora u Hrvatskoj, koja će se održati u subotu 25.10.2014. godine u 12h u Tuzli, na adresi Kaldrma 2. Uvodničari će biti Vedrana Bibić i Mislav Stublić iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju iz Zagreba.

U sjeni februarskih protesta zanemarena je vijest o MMF-ovom insistiranju na reformisanju Zakona o radu. Budući da je u zemljama u okruženju javna rasprava o njihovim ZOR-ovima već odavno počela, pozvali smo drugove i drugarice iz zagrebačkog BRID-a da s nama podijele svoja iskustva.

Hrvatska je proteklih godinu dana prolazila kroz izmjene Zakona o radu s ciljem usklađivanja zakona europskoj pravnoj stečevini i tzv. strukturnih prilagodbi usmjerenih na fleksibilizaciju tržišta rada. Slični procesi odvijaju s istovremeno i u drugi zemljama bivše Jugoslavije. Mislav Stublić iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) će na hrvatskom primjeru napraviti uvodnu analizu procesa fleksibilizacije radnog zakonodavstva te ih postaviti u kontekst politika Europske unije i međunarodnih institucija prema prostoru bivše Jugoslavije te aktualnih krizni politika. Također napravit će i kratak osvrt na ulogu sindikata te mogućnostima suradnje sindikata i udruga iz iskustva rada BRID-a na povezivanju različitih društvenih skupina oko pitanja radih i socijalnih prava.

U izlaganju Vedrane Bibić iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju iz Hrvatske na primjeru Ženske fronte za radna i socijalna prava predstavit ćemo zajedničku inicijativu ženskih sindikalnih grupa i organizacija civilnog društva te kampanju protiv izmjena radnog zakonodavstva, a na primjeru Ženske sindikalne škole BRID-a razmotrit ćemo važnost sindikalne edukacije i načine učvršćivanja veza između različitih aktivistkinja i sindikalistkinja. Također, pokušat ćemo ocrtati odnos sindikata u Hrvatskoj prema takozvanim ženskim pitanjima i odgovoriti na pitanje koja je veza između feminizma i radničkog pokreta u cjelini.

Facebook: https://www.facebook.com/events/339685989489362/?ref=22

Izjava za medije “Radničke fronte” povodom događanja oko INA-e

1610754_805805079453993_4075521153265972929_n

Ovih dana svjedočimo još jednom vrlo poznatom obrascu iz posljednjih 25 godina – riječ je o privatiziranom poduzeću u kojem se počelo govoriti o zatvaranju dijela pogona i otpuštanju radnika. Javnost negoduje, vlast fingira brigu za radnike i „nacionalne interese“, stručnjaci „traže rješenja“, a radnici u zadnji čas kreću u proteste, zahtijevajući spašavanje svojih radnih mjesta, ali bez konkretne ideje kako da se prema svemu postave. Situacija je toliko tragikomična da dio medija skoro pa da pravi heroje od trojice članova uprave INA-e koji su otišli sa sjednice, srušivši tako kvorum i onemogućivši donošenje odluke o zatvaranju sisačke rafinerije.

Potpuno je jasno da bi zatvaranje sisačke rafinerije nafte, kao i one riječke u bliskoj budućnosti, što se već najavljuje, bilo katastrofalno. U prvom redu bi nastradali sami sisački radnici, a u drugom redu bi to bila tragedija za već u zadnjih četvrt stoljeća potpuno devastirani Sisak. Osim toga, gledano iz šire perspektive, to bi samo povećalo ukupan broj nezaposlenih, koji je puno veći od službene brojke (koja ne uključuje one koji su s liste nezaposlenih neopravdano izbrisani) i vjerojatno se kreće negdje oko pola milijuna ljudi. Također, zatvaranjem sisačke, a onda za njom i riječke rafinerije, čitava bi zemlja ostala bez ijedne rafinerije nafte i ovisila bi o uvozu naftnih derivata. To je očito i plan mađarskog MOL-a, koji INA-ina postrojenja u Hrvatskoj želi pretvoriti obične prostore za skladištenje te svu naftu u Hrvatsku plasirati iz svojih postrojenja u Mađarskoj. To je i razumljivo – MOL se, kao i sve korporacije, brine isključivo za svoj profit, a energetska neovisnost, strateški industrijski interesi, radnička prava i zaposlenost u Hrvatskoj mu ne igraju nikakvu ulogu.

Nekoliko je tu tragičnih stvari. Kao prvo, INA nikada nije smjela ni biti privatizirana. Za to je dovoljno navesti podatak da je INA u 2013. bila među 10 najvećih kompanija u jugoistočnoj Evropi po visini ukupnih prihoda. Takvu prodaju zlatne koke i strateški bitne kompanije mogu nemušto opravdavati samo zaslijepljeni tržišni talibani. Da bi stvar bila gora, MOL je do upravljačkih prava u INA-i došao nezakonito – podmitivši bivšega premijera Sanadera s 10 milijuna eura, za što je ovaj već osuđen na sudu. Osim toga, MOL vrlo otvoreno krši i ugovor iz 2003, po kojem se on, kao strateški partner, bio obavezao ne zatvarati nego povećati kapacitete rafinerija u Sisku i Rijeci i investirati u njih.

Sve rečene informacije nisu nikakva ni tajna ni novost. Dapače, mito Sanaderu i kršenje ugovora od strane MOL-a često spominje i sam ministar Vrdoljak, koji u javnosti pokušava izgraditi imidž čvrstog borca za „hrvatsku stvar“. Ali nitko iz vlasti, a također niti itko od naftnih eksperata ili komentatora po medijima, ne usuđuje se izići iz zadanih ideoloških okvira i iz svega rečenoga izvući jedini logični zaključak i rješenje za problem s INA-om. Ključna je činjenica to da MOL ne samo da ne poštuje svoje prvotne ugovorene obaveze, nego je još i mitom došao do upravljačkih prava. Ako, dakle, MOL tako bezobzirno krši dogovorene obaveze i ako zbog toga čitava zemlja dolazi u još goru ekonomsku poziciju zbog dodatnog povećanja nezaposlenosti i gubitka strateški bitne industrije, nije li tu onda jedno rješenje očito – da se MOL-u „zahvali na suradnji“ i da se ta „suradnja“ jednostavno prekine. Preciznije rečeno – jedini konkretan zaključak koji se iz svega ovoga može izvući jest da INA pothitno mora biti nacionalizirana, tj. eksproprirana od MOL-a bez odštete, i vraćena u državno vlasništvo. Ako MOL ne poštuje svoje ugovorne obaveze i do upravljačkih prava dolazi mitom, red je da mu se na takve postupke odgovori istom mjerom i da se pritom zaštite ne samo radnici INA-e, nego i interesi čitavoga društva. Nije li suludo misliti da su interesi jedne korporacije, koje ona štiti na višestruko ilegalne načine, važniji od interesa čitavog jednog društva?

Naravno, takav potez, koliko god on zapravo bio logičan i opravdan, ne može se očekivati ni od trenutnih hrvatskih vlasti, ni od onih koji na nju iz opozicije pretendiraju, a koji imaju potpuno jednak ekonomski „program“ kao i vladajuća koalicija – čekaj strane investicije koje nikako da stignu i prodaj što god možeš, a onda se čudi da se radnici otpuštaju, a u proračunu više nema novca. Sve naše vlasti su dosad prije svega čuvale interese ponajprije krupnog stranog kapitala (u suradnji s njegovim servisima poput EU, MMF-a, Svjetske banke i WTO-a) te u manjoj mjeri novonastalog domaćeg krupnog kapitala (tj. tajkuna). O interesima većine društva, kao što i sada vidimo na primjeru radnika rafinerije Sisak i samog Siska, naše kompradorske vlasti nikada nisu vodile računa. Stoga i ne treba gubiti vrijeme na apeliranje vlastima „na razum“ i slične tričarije. Jedini koji se mogu izboriti za svoje interese su sami radnici INA-e (i u Sisku i u Rijeci), njihovi sugrađani i svi mi ostali koji ne pripadamo političko-ekonomskim elitama i živimo od svog rada, a na koje će sve to negativno utjecati. A da bismo se uspješno mogli izboriti za svoje interese, prvo ih treba moći jasno artikulirati. Zahtjev bi morao biti samo jedan – umjesto apstraktnih apeliranja na vlasti da „sačuvaju radna mjesta“ i naivne nade da će se netko iz vlade, uprave INA-e ili MOL-a smilovati, treba stvari preuzeti u svoje ruke i beskompromisno tražiti nacionalizaciju INA-e. Kako će se to postići – protestima, javnom kampanjom ili radničkom okupacijom rafinerija – potpuno je svejedno. Ako se radnici INA-e, i nas svih ostalih 99% s njima, sami ne izbore za svoja prava i radna mjesta, nitko ih im neće pokloniti. Kome se ovakvi stavovi čine „radikalnima“, neka promisli je li bolje na vrijeme biti „radikalan“ ili se kasnije kajati što smo još jednom nasamareni od politike i krupnog kapitala?

Preuzeto sa www.radnicka-fronta.org.

Predavanje: Lokalna samouprava

10653381_10205018078674514_1782652912504460395_n

Centar za slobodarska istraživanja vas poziva na predavanje o lokalnoj samoupravi, odnosu između centralne i lokalne vlasti, te doprinosu civilnog sektora u rješavanju društvenih problema.

Predavanje će se održati u subotu 18.10.2014. godine, od 10 do 14 sati, na adresi Kaldrma 2, Tuzla (kod Jalske džamije).

Predavač će biti Ismet Sejfija, profesor na Fakultetu za javnu upravu Sarajevo.

Slovenija: komercijalizacija javnih i subvencije za privatne fakultete

iskra

Europska komisija zaprijetila je Sloveniji pokretanjem postupka pred Europskim sudom pravde pod optužbom da njezini zakoni o visokom obrazovanju narušavaju tržišnu utakmicu jer postavljaju javna sveučilišta u privilegiranu poziciju spram privatnih sveučilišta. Istodobno, prijedlog novog zakona koji očito ide na ruku privatnim obrazovnim ustanovama već je izazvao prosvjede studenata i profesora. Continue reading

8 razloga zašto BiH nije sekularna zemlja

d.cumurovic-635x300

“Naime, sekularna država je, u najširem određenju, onaj oblik države koji se temelji na takozvanom laičkom uređenju. Po svim osobinama, ona bi trebala biti opozitna teocentričnom uređenju. Međutim, u BiH sekularna država podrazumijeva trgovanje presumpcijama moći. Bog postaje glavna mjera prijetnje i glavni korektiv masa. Istovremeno, Bog se ne postulira kao korektiv elita jer je njima sve dozvoljeno u ime spasenja nacionalnog identiteta. Iz teološkog ili pak vjerskog, Bog se prevodi u politički obzor i Bog postaje čisti diskurs.” Continue reading

Neoliberalizacija albanskog visokog obrazovanja

Albanija je u periodu tranzicije postala jedan od prostora eksperimentiranja neoliberalnim reformama. Posljednja među njima je pokušaj postupne privatizacije visokog obrazovanja kroz državno poticanje privatnih sveučilišta i uvođenje sustava “vaučera” za naplatu školarina. Taj model reforme ne samo da ugrožava dostupnost obrazovanja i potiče društvene nejednakosti, već dovodi u pitanje i ulogu visokog obrazovanja općenito. Continue reading

Fašizam s licem feminizma

photo-svet-evropa-francuska-licnosti-le_pen-marin_le_pen1_u_693334770

Liderice poput Marine Le Pen, Pie Kjaersgaard i Siv Jensen ukazuju na privrženost žena iz liberalno-demokratskih društava neofašističkim pokretima. Današnje stranke krajnje desnice moraju se svidjeti građanstvu, tako što neće djelovati ekstremno opasno. Naposljetku, koliko uopće može jedan pokret biti opasan ako ga predstavljaju žene?

Continue reading